U Plejgraundu u Beogradu održana je Prva međunarodna konferencija „Inkluzivna Srbija – izazovi i perspektive“, koja je okupila institucije i organizacije posvećene razvoju pristupačnijeg i ravnopravnijeg društva.
Na panelu „Inkluzija u sportu – sport za sve“ govorio je ministar sporta Zoran Gajić, poručivši:

„Sport je snažan alat za smanjenje nejednakosti i jačanje zajedništva. Naš cilj je da svako ima jednake uslove da učestvuje u sportu.“
Konferenciju je organizovalo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u saradnji sa Centrom „Inkluzivna Srbija“, sa zajedničkom porukom – zajednica postoji samo kada u njoj ima mesta za svakoga.

Ministar Gajić je istakao da će nova Strategija razvoja sporta za period 2026–2035. po prvi put sistemski unaprediti oblast inkluzije, kroz mere koje će osigurati dostupnost sporta, uklanjanje barijera i jednake mogućnosti za sve građane, bez obzira na različitosti.

"Kao resorni Ministar za sport upoznaću Vas sa sistemskim rešenjima koje će Ministarstvo sporta utvrditi u novoj Strategiji razvoja sporta za period 2026-2035 godine. Za potrebe uzrade Strategije izadili smo i Ehante analizu u kojoj smo prepoznali značaj sporta osoba sa invaliditetom ali i inkluzije pa smo u tom smislu izradili dve veoma važne mere za realizaciju definisanih ciljeva strategije. To su Mera 1.2. koja ima naziv „ Obezbeđenje i promovisanje inkluzivnosti kroz sport“ i Mera 1.5. „Obezbeđenje dostupnosti sportskih aktivnosti za osobe sa invaliditetom“.

Mera koja se odnosi na inkluzivnost počiva na principu da je sport veoma snažan alat za smanjenje društvene nejednakosti, jačanje socijalne kohezije i promociju zajedništva. Smatramo da ćemo upravo kroz bavljenje sportom smanjivati društvene nejednakosti i podržati saradnju i koheziju, a u skladu sa tim, svi učesnici u sistemu sporta moraju da obezbede i promovišu inkluziju da bi se postigli željeni rezultati, sa posebnim fokusom na rešavanje socijalnih, invalidskih, rodnih, etničkih i drugih pitanja. Efekti ove mere se sastoje u stvaranju uslova da svako, bez obzira na svoje karakteristike ili pripadnost određenoj grupi, ima jednake mogućnosti da učestvuje u sportu (vežba, trenira, takmiči se i uživa), da se oseća dobrodošlo i prihvaćeno. To nije samo omogućavanje pristupa sportskim objektima i sportskim sadržajima, već podrazumeva uklanjanje svih barijera (fizičkih, društvenih, ekonomskih i kulturnih) koje sprečavaju pojedince ili grupe da se bave sportom, bilo rekreativno ili profesionalno. Kako je uključivanje osoba sa invaliditetom obuhvaćeno posebnom merom, ovom merom se realizuju aktivnosti usmerene na: rodnu ravnopravnost u sportu (podsticanje učešća devojčica i žena u sportu, naročito u disciplinama gde su tradicionalno manje zastupljene; jednake mogućnosti za trening, finansiranje, promociju i medijsku zastupljenost žena u sportu; suzbijanje stereotipa poput „neki sportovi su muški, a neki ženski“; odgovarajuća zastupljenost žena u upravama sportskih saveza; stvaranje jasnih, poštujućih i pravednih politika koje omogućavaju transrodnim i interrodnim sportistima da se takmiče na način koji poštuje njihov rodni identitet; borbu protiv homofobije i transfobije prema LGBT+ osobama); uključivanje različitih društvenih grupa (omogućavanje bavljenja sportom pripadnicima različitih etničkih i nacionalnih zajednica, posebno romske zajednice; borba protiv diskriminacije, rasizma i netolerancije u sportu; povećano bavljenje starih lica rekreativnim fizičkim vežbanjem i sportom; promovisanje sporta kao mosta koji povezuje ljude; korišćenje sporta kao alata za integraciju i stvaranje osećaja pripadnosti za migrante i izbeglice; poštovanje kulturnih razlika i specifičnosti tokom sportskih aktivnosti i takmičenja); socijalna inkluzija, odnosno uklanjanje finansijskih barijera za učešće u sporti (podrška deci iz siromašnih porodica, ruralnih sredina, domova za decu bez roditeljskog staranja, vaspitno-popravnih domova ili marginalizovanih zajednica, uključujući i programe koji omogućavaju besplatno bavljenje sportom, opremu, stipendije i pristup treninzima; razvoj programa i infrastrukture u ruralnim područjima i siromašnim urbanim područjima); mentalno zdravlje i prihvatanje različitosti u psihološkom razvoju (stvaranje sportskog okruženja koje podržava decu sa teškoćama u učenju, neurodivergentne osobe, npr. autizam, poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, i one kojima je potrebna dodatna podrška); uspostavanje partnerstava škola, sportskih organizacija, zdravstvenih ustanova i lokalnih zajednica (umrežavanje škola, sportskih klubova, zdravstvenih ustanova i lokalnih vlasti u cilju razvoja inkluzivnih programa; organizovanje inkluzivnih sportskih dana, porodičnih sportskih događaja i lokalnih sportskih događaja otvorenih za sve uzraste i sposobnosti; uključivanje volontera i studenata sporta u rad sa decom kojoj je potrebna veća podrška); promociju inkluzivnih vrednosti i pozitivnih primera kroz medije, u cilju menjanja percepcije društva i stvaranja pozitivnih uzora; osiguranja da sportski objekti budu pristupačni i inkluzivni (uvođenje standarda za nove sportske objekte u skladu sa principom univerzalnog dizajna; obuka osoblja sportskih centara za rad sa osobama sa posebnim potrebama; uvođenje zelenih, bezbednih otvorenih javnih sportskih objekta u lokalnim zajednicama).

Mera 1.5. se odnosi na sportiste sa invaliditetom i obuhvata aktivnosti na stvaranju i unapređenju povoljnih uslova da se osobe sa invaliditetom bave sportskim aktivnostima na svim nivoima, uključujući obezbeđenje sportske infrastrukture „bez barijera“. Ukupnu odgovornost za sve sportiste koji žele da učestvuju u svojim sportovima imaju nadležni nacionalni sportski savezi koji moraju da olakšavaju sportistima sa invaliditetom učešće u sportovima kojima žele da se bave. Realizovanje mere treba da pruži okvir za bolje omogućavanje regrutovanja, učešća, razvoja i postignuća sportskih rezultata na vrhunskom nivou za sve sportiste sa invaliditetom, stvarajući poboljšane uslove za sport osoba sa invaliditetom kroz povećanu saradnju, doslednost i institucionalno povezivanje. Da bi se to postiglo, sportske organizacije moraju da angažuju, treniraju i podržavaju sportiste sa invaliditetom na isti način kao i druge sportiste, a nadležni nacionalni i teritorijalni sportski savezi trebaju da im pružaju vitalnu podršku u tom pogledu. Sportisti sa invaliditetom se bave sportom na različite načine ali izgradnja i podrška sportskim organizacijama koje okupljaju sportiste sa invaliditetom može bitno pomoći u povećanju obuhvata učešća, povećanju njihovog samopouzdanja i povećanju stručnosti u radu sa njima. Bitno je da se što više osoba sa invaliditetom svih uzrasta animira da uzme učešće u sportskim aktivnostima i da se zadrži u njima doživotno.

Mera će se realizovati naročito kroz sledeće aktivnosti: obezbediće se raznovrsne i inkluzivne sportske aktivnosti, uključujući i takmičenja, za sve osobe sa invaliditetom, bez obzira na funkcionalni kapacitet, nivo i starost; uspostaviće se bolja institucionalna saradnja između svih organa i organizacija koje se staraju o sportu osoba sa invaliditetom; uspostaviće se efikasniji sistem za razmenu znanja i informacija o sportu osoba sa invaliditetom; biće poboljšani uslovi za sport osoba sa invaliditetom kroz dugoročno planiranje i finansiranje programa izgradnje i adaptacije sportskih objekata u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom; povećaće se vidljivost sporta osoba sa invaliditetom putem aktivnosti na promociji (uključujući i promociji istaknutih sportista sa invaliditetom kao uzora) i podizanju svesti u društvu o njemu i razvojem medijske i komunikacione strategije kako bi se sportisti sa invaliditetom stavili u ravnopravan položaj sa drugim sportistima; biće podržani programi koji će sportistima sa invaliditetom olakšati pristup pomagalima za aktivnosti, prevozu, prevođenju na znakovni jezik i vodičima, radi otklanjanja jedne od bitnih prepreka za učešće u sportu; podržaće se osnivanje novih i jačanje kapaciteta postojećih sportskih organizacija osoba sa invaliditetom.

Na kraju ono na šta smo posebno ponosni jeste politika naše države da za osvajanje medalja na prvenstvima evrope, svetskim prvenstvima i Paraolimpijskim igrama nagrađuje sportistkinje i sportiste u identičnom iznosu kao i sportiste bez invaliditeta kako za nagrade tako i za Nacionalna sportska priznanja i po tome prepoznati u svetu sporta. To sve dalje znači da Republika Srbija brine o inkluziji o sportu osoba sa invaliditetom zapravo naša politika jasno pokazuje da brinemo o ljudima" rekao je ministar sporta u Vladi Republike Srbije Zoran Gajić.
